Amorevera | Podsjetimo društvo da postojimo
25551
post-template-default,single,single-post,postid-25551,single-format-standard,cookies-not-set,ajax_updown_fade,page_not_loaded,,qode-content-sidebar-responsive,transparent_content,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.0,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12,vc_responsive
 

Podsjetimo društvo da postojimo

Podsjetimo društvo da postojimo

Uzimanje osobama s invaliditetom a njihovim udrugama ne, jasna je poruka Vlade koja s puno manje sredstava želi nastaviti plaćati lojalnost civilnog društva, onih koji će pomalo ušutkavati članove te i dalje lojalno surađivati, dok se po veće pare zakonom velikih brojeva izravno i beskrupulozno poseže sve dublje u džepove ionako osiromašenih osoba s invaliditetom. Dakle, sve je jasno! To je pravilo koje slijedi (čast iznimkama)!
DAKLE, SADA SMO DEFINITIVNO OSTALI SAMI!
Vrijeme je da zbijemo redove i krenimo polako, pametno i dostojanstveno Međunarodnu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom na sljedećim izborima istinski ugraditi u hrvatsko društvo!

 
 
Dokle ima smisla na isti način godinama ponavljati isto nekome tko u svojoj suštini doživljava jedino sebe i nikog oko sebe. Smatram da je zaista došlo vrijeme za DOSTA cirkusu oko socijale i lažnjacima koji rastaču golema sredstva koja se slijevaju u proračun od prihoda poreznih obveznika.
 
Put nove vlasti samo je nastavak započetih procesa prethodnih s razlikom da su ovi prije barem započeli barem proces deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom a kojeg je nova vlast odlučila opstruirati, bez obzira na obavezu Hrvatske prema potpisanim i ratificiranim međunarodnim dokumentima.
 
Dakle, ne možemo milost viđene dinamike bitnih promjena čekati narednih stotinu godina, već je nužnost i jedina realna opcija stvari uzeti u svoje ruke i stvoriti sustav koji će prije svega profunkcionirati na korist osoba s invaliditetom i u potpunosti preuzeti skrb nad svakim pojedincem s invaliditetom u bilo kojem kutku Hrvatske se nalazio. Sustav koji će služiti osobama s invaliditetom a ne sebi samom svrha!
 
Vladama, i prijašnjim i sadašnjoj, nažalost i budućim ali i društvu koje također ne doživljava osobe s invaliditetom (čast iznimkama), jedino je moguće parirati silom biračkog tijela koja nam ostaje kao posljednja nada u borbi za dostojanstven život osoba s invaliditetom!
Sve ostalo je osuđeno na period od stotinu godina s puno žući, mizernih rezultata, ponižavajuće prošnje – manje, više …… uz vjetar!
Nema promjena od jauka, cike, psovanja i dopisa! Pa zar nismo shvatili?
Polugladna populacija s invaliditetom ispred tvrđave uigranog, rigidnog i potpuno zastarjelog sustava skrbi, koji niti nakon više desetljeća nije spreman surađivati na principima dobre prakse razvijenih zemalja i koji je krcat ljudima, kojima je prioritet vlastiti komoditet a ne uspješnost poziva za koji su se školovali i za koji ih porezni obveznici plaćaju. To je naša stvarnost koju sami moramo promijeniti i za koju imamo realnih mogućnosti!
Udruge s njihovom interesnom logikom taoca, nužnost je transformirati iz gluhoslijepog i nijemog pomoćnika gore spomenutog sustava u okruženje inovativnih projekata gdje će se testirati nove ideje u praksi te iste pilot-projektima pripremati za ulazak u sustav!
Udruge također moraju postati odgovorni i glasni korektivi, obzirom da svaka vlast ako nema poštenu oporbu je brzo pokvarljiva supstanca!
Dakle, ili ćemo i dalje ponižavani životariti daleko ispod nivoa ljudskog dostojanstva ili ćemo ipak sabrati se, nadvladati sitne interese i konsolidirati vlastite redove?

Kada skupina od 12% populacije (bez obitelji) jedne zemlje u demokratskom društvu dozvoli da ih se učini prosjacima i borcima za bačenim mrvicama a koji sami sebe ništa više ne poštuju nego i oni koji im daju milostinju, tada se uistinu trebamo zabrinuti nad sobom kao društvenom skupinom sačinjenom ipak od pojedinaca!

Ako se je ta razjedinjena populacija s invaliditetom u stanju oduprijeti sitnim interesima, i “užicima” unutar vlastitih redova i ako je razvidno da nam niti u 2016. podrška neće stići od kupljenih udruga, jedini izlaz je u transparentnom osnivanju Stranke osoba s invaliditetom na cijelom području Republike Hrvatske, dalje od sektašenja i dalje od mentora kriminalnog miljea!
 
Naša populacija je ogroman glasački potencijal na koji smo skretali pozornost i prije tri godine, kada se je ignorirala ideja koja je potekla iz ove Udruge za osnivanjem političke Stranke osoba s invaliditetom Hrvatske!
Moram naglasiti da nemam nikakvih afiniteta gurati se u vodstvo eventualne buduće stranke ali još manje podržati one koji bi se jako rado progurali.
Dakle, stvorimo stranku na postulatima iskrenosti, poštenja, rada i skromnosti izvan svakih stranačkih upliva izvana!
Dakle, umjesto sektaških interesnih grupica sumnjivih mentora, stvorimo transparentnu platformu prema osnivanju političke stranke osoba s invaliditetom na cijelom području Republike Hrvatske! A osnovni cilj neka joj bude provođenje zakona na koje se je obavezala Hrvatska i koje tvrdokorno i uporno ne provodi, niti ih kani u razumnom vremenu provesti s riječi u djelo!
 
Ako nam do sada nije postalo jasno gdje se i u kojem okruženju zaista nalazimo, tada s našom percepcijom stvarnosti doista nešto nije u redu te smatram da nismo bolje niti zaslužili!
Za danas je kasno ali ne i za sutra ako mislimo iskreno, bez fige u džepu!
 
Moljenje, prosvjedovanje i plakanje pred onima koji jedinu “empatiju” priznaju prema sili biračkih glasova gubljenje je vremena.
Zadnjih godina roditelji su se digli i koliko se je problema od 1000 riješilo? Pet, deset? to je poražavajuće jer život nam je nešto kraći od stabla baobaba.

No Comments

Post A Comment