Amorevera | Prokrčen je put za pakao
25242
post-template-default,single,single-post,postid-25242,single-format-standard,ajax_updown_fade,page_not_loaded,,qode-content-sidebar-responsive,transparent_content,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.0,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12,vc_responsive
 

Prokrčen je put za pakao

Prokrčen je put za pakao

Usvajanjem Zakona o udomiteljstvu jučer je u Saboru ispaljen izravni hitac u vitalni dio Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prokrčen put za pakao! Nažalost u njemu su sudjelovali i roditelji-kalkulanti i stručnjaci bez afiniteta, koji su svoje roditeljstvo i struku davno prodali za kikiriki (čast iznimkama)!
Usvojenim zakonom zgaženo je osnovno pravo na slobodu, na izbor i način života odraslih osoba s invaliditetom u zajednici i drastično povećan rizik od njihovog zlostavljanja i iskorištavanja! 
Da podsjetimo, prije 11. godina ova tužna zemlja bila je među prvima državama u svijetu koja je u Ujedinjenim narodima potpisala a potom i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (CRPD)! 
Nažalost, Hrvatska se i u ovom fragmentu života i civiliziranih društvenih vrijednosti sramoti pred cijelim razvijenim svijetom jer se jedino ovdje odrasle osobe s invaliditetom udomljuju u udomiteljskim obiteljima!
Tužni smo jer postojbinu gubimo u živom pijesku primitivizma, dogmi, predrasuda … i kukavičluka.


 

Nadovezujući se na silom podržavani i nikad u započetoj deinstitucionalizaciji prežaljeni dio institucionalnog patronata i prisilnog oblika skrbi nad osobama s invaliditetom, jučer smo kroz produženu ruku udomiteljstva odraslih osoba s invaliditetom u “profesionalnim” udomiteljskim obiteljima stigli na samo dno!
Jedna digresija: Ima li vam i sam naziv “profesionalna” udomiteljska obitelj više bliskosti s institucijom ili deinstitucionalizacijom?

Dakle, kada gledamo etički obrazac, on zapravo ne postoji! Udomiti odraslog čovjeka poput psa ili mačke, ne iz pobude osjećaja ili ljubavi, već iz puke materijalne dobiti u “profesionalnu” udomiteljsku obitelji (ma u kojoj sve ruže cvatu), gaženje je dostojanstva svakog odraslog čovjekolikog stvora koji je do temelja ponižen spao na takav oblik “samilosti”. Stavite se u njihov položaj ako smatrate da su i to ljudi?

I odrasle osobe s invaliditetom ljudi su s osjećajima, kao i vi bez!

Dosadašnja siva zona udomiteljstva odraslih osoba s invaliditetom u udomiteljskim obiteljima uz 2.500,00 kuna po osobi bila je krajnje opasan i neodgovoran izlet države prema skrbi tih ljudi uopće. Za sličnu uslugu i način skrbi, država institucijama izdvaja 12.000,00 kuna mjesečno po osobi. Međutim, niti za 2,5, niti za 12 tisuća osobe s invaliditetom nisu dobile ni približno adekvatnu skrb, već su jednako prisilno skladištene, pri čemu su se udomitelji dosjetili povećati si naknadu tako da bi korisnika pola mjeseca spakovali u “Vrapče” a pola bi prošao s kruhom i čajem, žgancima, iznesenim kokama … te su tako poduplali prihod koji bi se pretvorio u 5.000,00 kuna za po osobi. Ako nisu bili potencijalni kandidati “nadogradnje” u “Vrapču”, onda bi ih koristili kao besplatnu radnu snagu za cjelodnevno rintanje na polju i sl.
Dakle, sličan “biznis” provodi se desetljećima u institucijama, no s malo drugačijim financijskim zaleđem u kojem se postojeći status quo tek fasadom prilagođuje vremenu kako bi pored (za ono što nude) velikog proračunskog novca kanula i koja kunica iz EU fondova.
Uglavnom, nema promjena na bolje, dok se ovim zakonom dodatno multiplicira gangrenozno društveno tkivo!

Iako je tih 2,5 tisuće bilo ponižavajuće malo, poznavajući način institucionalnog oblika skrbi (koji je i po kvaliteti života i po kvaliteti usluge najbliži udomiteljskoj) i 9 tisuća kuna koliko se novim zakonom sveukupno udomiteljima nudi, bit će malo. I koliko god da bude, bit će im na kraju opet malo jer su im zajednička polazišta patogena, odnosno usađenom im percepcijom ti ljudi osim pukog preživljavanja ionako ne trebaju ništa – i ne dobe ništa!

Osim toga, nedopustivim financijskim podcjenjivanjem izvaninstitucionalnog pružanja usluga u zajednici kroz organizirano stanovanje uz podršku u okviru CRPD-u u odnosu na ovo hrvatsko “inovativno profesionalno” udomiteljstvo u okviru ničega ali s prisilnim smještanjem tih ljudi u ovaj ponižavajući i višestruko neprihvatljiv oblik skrbi, ne samo da se gubi svaki razum i smisao CRPD-a, već se otvara neviđeni i zastrašujući “Eldorado” krajnje opasnih namjera novih “etno-biznismena” a koji će krvavo platiti baš oni najranjiviji!

Dakle, dobili smo novi hrvatski brand, novi hrvatski etno-biznis izlaska iz krize, opet na samo nama svojstven način!
No, s obzirom što sve u ovoj domeni u zadnje vrijeme EU ovdje financira, ne bih se čudili da umjesto nužnih sankcija na ovaj brutalan akt, pristignu dodatna sredstva i za ovaj đir.

Samo čovjek, skupina … zla ili u složenom problemu može ovaj potez Vlade nazvati deinstitucionalizacijom i usporediti ga s dijametralno suprotnim oblikom skrbi kroz organizirano stanovanje uz podršku u zajednici.

I za kraj hrvatska tugo!
Sve ovo vrijeme prije izglasavanja Zakona o udomiteljstvu koplja su se lomila oko diskriminacije istospolnih zajednica, dok ozakonjenje po živote opasnog manevra prema odraslim s invaliditetom nije bilo dostatno pažnje političkih i medijskih mudraca! Zašto?
Iza te sirotinje ne stoji nikakav lobi, stranka, ni novac a bome niti društvena odgovornost! Ne stoji zapravo nitko tko bi mogao imati utjecaj na drugačiji ishod u ovoj močvari.

 

No Comments

Post A Comment